Osnivanje parkova koji štite šume i divlji svijet

Stvaranjem zaštićenih područja kao što su nacionalni parkove je sjajan put za očuvanje kišnih šuma i ostalih ekosustava. Zaštićena područja su područja koja dobivaju zaštitu zbog svoje okolišne ili kulturne vrijednost. Općenito, zaštićena područja osnivaju vlade i koriste šumare (rendžere) i čuvare za ojačaju pravila parka i zaštite ga protiv ilegalnih aktivnosti poput lova ili sječe drveća.

Današnji parkovi štite mnoge svjetske ugrožene vrste. Životinje kao pande danas žive samo u zaštićenim područjima.

Parkovi su najuspješniji kad imaju podršku lokalnog stanovništva koje živi u i oko zaštićenog područja. Ukoliko lokalno stanovništvo ima interes u parku, mogu osnovati «građansku stražu» koja će čuvati park od ilegalnog krivolova i uništavanja divljeg života.

Učinkovit način zaštite kišnih šuma je uključivanje ljudi u uprave parka. Autohtono stanovništvo znaju više o čumama nego itko i imaju interes u njihovom čuvanju kao ekostustava koji im osigurava hranu, sklonište i čistu vodu. Istraživanja pokazuju da u nekim slučajevima autohtono stanovništvo može u stvari bolje zaštititi kišne šume nego nacionalni parkovi u Amazoni.

Parkovi mogu također pomoći gospodarstvu i zemljama kišnih šuma privačeći strane turiste koji plaćaju ulaznice, unajmljuju lokalno stanovništvo kao vodiče, kupuju lokalne suvenire .